Razmišljam o tom kako saduceji poimaju stvari i događaje niječući uskrsnuće. Ne uzimajući u obzir tko jest i što je uskrsnuće, što ono unosi u naše živote, u ovaj naš suvremeni svijet, za njih svaki odnos, pa tako i bračni postaje tek kao neka stvar na proizvodnoj traci; određena pripadnošću nekom ili nikom, određena neodređenošću. Slijepi za uskrsnuće vide samo ono ljudsko… Ne unoseći bit uskrsnuća u naše živote i odnose, oni postaju zakinuti slobode, istinske ljubavi i punine smisla. S uskrsnućem svaki odnos može postati put u vječni život, svaka patnja i problemi izvor radosti i slatkoće života, a svaki lijepi trenutak i radost snažan vihor nade, snage i motivacije, koji zahvati i mnoge druge, više nego si možemo zamisliti. Eto tako sam uz bračni par nacrtala i trnje i ruže, jer to je ono što nam život uvijek donosi; a obasjani Kristovom prisutnošću po uskrsnuću i par i svaki trn i svaki ruža otkriva svoju posebnu ljepotu i cjelinu.