Pitam se kako danas izgleda uzeti? Koliko nas toga danas paralizira, počevši od radnog mjesta, sustava u kojem živimo, nezadovoljstva koje osjećamo od ljudi u našoj blizini, nepraštanja, sumnji, slabosti, boli. Koliko nas toga unutarnjega zarobljava i onesposobljava za ljubav? 

Čovječe, ne moraš nositi sav taj teret! Ne moraš ga nositi sam! Isus ti i danas pruža priliku da zbaciš sav taj teret i okove sa svoje duše. Govori ti: "Ustani i hodaj! Započni svoj život ispočetka. Sa mnom!". Uzima posrednika, svećenika, koji je samo čovjek, grešnik, no posvećen je. Isus mu je dao vlast da kaže: "Sinko, otpušteni su ti grijesi!". Zato, ne čekaj! Pođi na ispovijed! Dopusti Isusu da te susretne! Predaj Mu svoju uzetost!

Za kraj, u misli mi dolaze riječi sv. Josemarie Escrive, koji kaže:

"Ne misli više na svoj pad. - Ta misao, osim toga što je ploča koja te pokriva i pritišće, lako će postati prilika za sljedeće napasti. - Krist ti je oprostio: zaboravi staroga čovjeka u sebi.

Ne kloni duhom. - Vidio sam te kako se boriš... Tvoj je današnji poraz vježba za konačnu pobjedu.

Dobro si se ponio... iako si pao tako duboko. - Dobro si se ponio jer si se ponizio, jer si se popravio, jer si se napunio nadom, i nada te je ponovno privukla k Ljubavi. - Ne pravi taj glupi začuđeni izraz na licu: dobro si se ponio! Digao si se s tla: surge (ustani, lat.), odjeknuo je ponovno snažan glas, et ambula (i hodaj, lat.). A sada, na posao!" (Put 262-264)