Slikajući Mariju u njenom mjesecu ušla sam u sasvim novu stvarnost Marije, službenice. Poslušna Božjoj volji, njeno „da“ uči nas da budemo tako maleni i nezamjetni jer kad smo odbačeni od svijeta sposobni smo čuti Božji glas i pristati na sve avanture u koje nas poziva.
Njena poniznost i oduševljenost Bogom mijenjala me svakim potezom kista. I stvarajući nju na platnu, istovremeno je ona mene vješto oblikovala, učila strpljivosti i vjeri u Njegove planove. Unatoč svoj radosti koju sam proživljavala, bilo je i teških trenutaka jer ne možeš prihvatiti da nisi sposoban dovoljno lijepo nacrtati Mariju, onakvu kakvu je zamišljaš i doživljavaš. No, i tada me Marija učila poniznosti i da baš kao ona u skrovitosti svoga srca promišljam o njenoj ljepoti. Ljepoti koja nije ljudska već duhovna, ljepoti one koja gleda u Boga, ljepoti one koja je rodila Boga, a kako ne biti lijep kad se ogledaš u Njegovim očima.
Videći kako je Gospodin obilato blagoslovio Elizabetu ona shvaća veličinu Onoga koji stvara i dubinu stvorenog. Elizabeta prepoznaje utjelovljenje božanstva u njenoj utrobi te Marija izriče ono što je nakupljala u srcu. S ogromnim oduševljenjem otpjevala je svoj Magnificat, ali s tolikom poniznošću da se naziva službenicom i neznatnom. Svjesna da je Bog učinio veliki zahvat u njenom životu, ona ga radosno i ponizno prihvaća. Duh Sveti govori kroz nju te Marija uzdiže malene i s ljubavlju opominje velike da shvate da nije sve u moći, statusu i materijalnosti ovoga svijeta.
Htjela sam njenim položajem tijela prikazati onu koja odiše staloženošću i mirom, kad Duh Sveti prebiva u tebi ti si spokojan i radostan. Marijinu ženstvenost sam prikazala nježnim bojama. Položaj glave gdje je blago nagnuta zatvorenih očiju prikazuje nju kao poniznu službenicu. Htjela sam naglasiti i svetost njene utrobe gdje se nazire maleni Isus, a kako je Marija prvo svetohranište kroz njen trbuh se razlijeva svijetlo - Isus. Ruke su zaštitnički položene na trbuh jer je ona Majka, te tom gestom prikazujem nju kao čuvaricu života.
Brate, sestro. I ti i ja možemo otpjevati svoj Magnificat jer Bog čini čuda u našim životima. Bog ulazi u naše malenosti i stvara velika djela. Čini sve novo. On daruje i kad ne tražiš jer te ljubi, jer si od početka Njegov/a. Ali, zamoli Ga, otvori mu srce, budi ponizan, nek vidi da je i tebi bitan. Otvori oči i gledaj oko sebe jer mi tako maleni nismo zaslužili sve što nam daje. Zato pjevaj i slavi Njega, veličaj Ga punim srcem i nek se hvala razlije preko usana.