Isus šalje učenike da nose Njegov ozdravljujući mir drugim ljudima. Govori im da je žetva velika, ali radnika malo u da ih šalje kao janjce među vukove. Ove riječi su me nadahnule da nacrtam ovaj crtež. Nacrtala sam učenika kako ide k vuku, u jednoj ruci držeći snop pšenice koje je ubrao iz vrta Gospodnjeg. Vuk predstavlja sve ljude i narode koji još nisu upoznali Boga, a pšenica predstavlja Božji prisutnost, ljubav i mir. Drugom rukom učenik je vuku dao jednu stabljiku pšenice, upoznao ga je s Isusom, govorio mu o Njemu, Njegovom nauku, i ljubavi koju ima za njega. I kad je vuk upoznao Isusa, promijenio se, promijenio je svoju oštru i naglu ćud, ispunjen Njegovim mirom. 
Je li preplašilo učenike ta Isusova rečenica da ih, šalje među vukove? Jesu li odustali od tog poslanja? Nisu. Toliko dugo vremena su proveli s Gospodinom da su upoznali Njegovu ljubav za druge ljude i čežnju da se svi upoznaju svog Oca, da mu se vrate u naručje. Upoznali su Isusa na intiman način, slušali Njegove riječi, upijali Njegov nauk i u srcu osjećali da je to pravi put, prava istina i jedino za što vrijedi živjeti. I željeli su tu istinu i tu slobodu donijeti drugima. Isus ih šalje po dvoje, jer gdje su dvojica ili trojica, tamo je i On. Išli su po dvoje, a Isusov blagoslov, snaga i mudrost uvijek su ih pratili. Isus ih šalje kao janjce među vukove. Ali oni nisu slabija, poražena strana. Oni su stado sa snažnim Pastirom. On ih štiti, upravlja na pravi put, vodi na prekrasne nizine, livade, proplanke, krijepi njihovu dušu i žeđ, obnavlja im snagu. S Isusom ništa nije nemoguće, ništa nije teško. Kad je On uz nas, tko će protiv nas?