Nacrtala sam ovaj crtež prema rečenici iz današnjeg evanđelja koja mi je posebno ostala na srcu. “Misleći da je vrtlar…” Mogla je Marija pomisliti da je to bilo tko drugi, neki prolaznik, čuvar groba, ili neki od učenika, ali je baš znakovito da je pomislila na vrtlara. Isus je vrtlar naše duše, On voli u njoj boraviti, uživati u njenoj ljepoti. On radi na našoj duši, reže korov, trnje, bilje koje nas guši. Oblikuje vrt naše duše. Zalijeva ga, daje da raste cvijeće u našem srcu, iz kojeg se širi divan miris Njegove prisutnosti. Susret s uskrslim Isusom preobražava dubine našeg srca, čini ga novim, čistim. Kao i u proljeće, budi vrt naše duše, obasjava ga svojim svjetlom, grije ga svojom blizinom. A kad nas pritisnu korovi i trnje, i kad nam suze naviru na oči, Isus reže loše biljke snagom svoje ljubavi, a naše suze pažljivo skuplja u nebeski riznicu i zalijeva nebeski vrt u koji ćemo doći po našem uskrsnuću na kraju vremena. 
Dopusti da ti Isus kao vrtlar nježno hoda po duši i da ju dotakne i preobrazi u prekrasan cvijet Njegove ljubavi.