Naši su stari i naš narod bili ljudi vjere i nade. Kad je bilo teško, nisu napuštali Božje staze. Bilo pismeni, bilo nepismeni, ljudi su uvijek upravljali svoja srca Bogu i u naslijeđe su nam ostavili neke predivne i iskrene molitve.

Ovo govorim jer mi pada na pamet jedna molitva moje prabake dok čitam ovo Evanđelje. A ovako kaže:

"Pivčići pivaju, dupčići goraju,
anđeli se Bogu moljahu.
Ko bi ovu moju molitvu govorio
uvečer na liganju, ujutro na ustajanju,
blažena bi mu se Gospa prid smrt ukazala;
govorila bi mu:
virniče, putniče, s anđelima ćeš putovat',
s Bogom ćeš vikovat'
- u sve vike vikova. Amen."

Nije moja prabaka bila pismena ni školovana, ali bila je mudra žena. "Pivčići pivaju, dupčići goraju, anđeli se Bogu moljahu." Znala je da je Bog sve stvorio, da sve od Njega dolazi i sva djela Njegova trebaju slaviti ime Njegovo. Znala je da treba ujutro na ustajanju moliti i predati život u Božje ruke, a uvečer na "liganju" zahvaljivati Bogu na ljubavi i dobroti. Znala je ona i da nas na našem putu uvijek prate naši anđeli, a da nas Gospa vodi, štiti i zagovara pred Bogom. I još jedna stvar. Znala je odgovor na Petrovo pitanje iz današnjeg Evanđelja koje on postavlja u ime svih nas: "Evo mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?"

- " Virniče, putniče, s anđelima ćeš putovat', s Bogom ćeš vikovat' u sve vike vikova."

Nemojmo ni mi zaboraviti da smo ovdje samo putnici na putu kući - u Očev zagrljaj. Nemojmo se vezati ni za stvari, ni za ljude, navike, planove, slike... Budimo slobodni da u slobodi možemo reći svoje "da" Bogu. On nas je stvorio i zna što će s nama. Nikad nas neće ostaviti same. A zagovor blažene Djevice Marije i naših anđela čuvara neka nas prati na našem putu u Božje kraljevstvo.