Ono što mi je u ovom Evanđelju posebno izazvalo pozornost je zajednički rast pšenice i kukolja do svršetka svijeta. Nitko, osim konačnog Suca nije pozvan prijevremeno odlučivati tko je kukolj i kada ga treba počupati. Ovo Evanđelje nas potiče da ne sudimo drugoga, ali i da se ne zavedemo lažnom ljepotom Zla koje je slikovito opisano u kukolju, otrovnom i lijepom cvijetu.