Nakon Uzašašća, Isus nam je poslao Duha Svetoga kako bi ispunio našu nutrinu. A kako da On ispuni naša srca ako su opterećena grijehom? Isus kaže da se novo vino ulijeva u nove mješine, tako trebamo postati novi, očišćeni i oslobođeni kako bi primili Duha Svetoga. Tek kada smo zaista odbacili grijeh od sebe, možemo shvatiti koliko smo ljubljeni. Grijeh nas zarobljuje, iskrivljuje nam pogled te ne vidimo koliko smo Njemu vrijedni. A On iščekuje da mu se vratimo u zagrljaj, da obnovimo zavjete, da budemo zaručnici dostojni svoga Zaručnika. Zamišljam Isusa kao ovog zaručnika koji pogled ne skida sa svoje zaručnice, držeći ju za ruku kao ohrabrenje da je uvijek tu. A zaručnica, Crkva, se radosno prepušta Njegovu vodstvu i Njegovu daru ljubavi. Moramo znati prepustiti Bogu svoj život jer mi sebe ne možemo, a i ne znamo voljeti kao što nas On voli. Kad bi sve bilo onako kako je On s nama zamislio, vjerujem da bi nepresušna radost bila ta koja bi opisivala suživot s Njim. Pogrešno je vjerovati da samo kroz težinu života možemo upoznati Njega. Ljudi se često grčevito hvataju za bol, patnju te ne znaju kako pustiti da se On pobrine za sve. Istina, ljubav se pročišćuje kroz poteškoće, ali zar je naš Bog samo tužan, razočaran, depresivan?! Upoznah Boga i kroz radost, smijeh, kroz ljepotu života i kako onda da Ga zamislim drugačije. On je čista ljubav, radost, trenutak koji nema kraja, On je Onaj koji te nasmije, utješi, zapleše s tobom, Onaj koji te drži za ruku i kaže da će sve biti dobro. Jer mora biti dobro. Jer On je dobar. Zato pronađi vrijeme za slavlje, za radost služiti Mu, za radost biti zahvalan i u poteškoćama, pa čak i za radost što ne možeš ništa drugo osim ljubiti Ga.