27.07.2019
ZDRAVA PŠENICA

Ova nam prispodoba govori da su i u Crkvi prisutni plodovi mlakosti, površnosti i drugih grijeha. Pretpostavljamo da u vjerskim zajednicama nikada nećemo naići na ohole i površne ljude, no kasnije se razočaramo, bivamo povrijeđeni i to često u nama ugasi onaj evanđeoski žar i polet. Ponekad je teško nositi se s time. Tada krećemo u ispravljanje drugih i ukazivanje na njihove pogreške, što najčešće završi konfliktom. U ljudskoj je naravi usidrena potreba za mijenjanjem drugih. Lakše je promijeniti drugoga, nego sebe samoga! Teško je sebi samome priznati da na vlastitoj njivi ima još puno posla.
Koliko je samo mlakih upravo zbog toga odustalo od Gospodina. Zato što su imali loša iskustva sa svećenicima ili pak s vjernicima koji nisu svojim životom posvjedočili tu istu vjeru koju ispovijedaju. Zašto odustajemo od našega Spasitelja zbog grešnih ljudi? Shvaćamo li koliko je to loš izgovor za udaljavanje od Crkve? Kao kada bismo rekli da ne želimo ići u bolnicu jer je puna bolesnih ljudi. 
On nas je sve otkupio svojom smrću na križu! Nije radio podjele. On, koji je bezgrešan i svet. Tko smo mi da bismo imali pravo proglasiti sebe pšenicom, a ostale kukoljem? Taj koji bi tako sudio, pokazao bi svoje pravo lice oholosti, ali na koncu i da Boga uopće nije razumio! Onaj koji je otvoren Bogu, nema sudačko držanje! 
Poanta svega jest da nismo poslani ispravljati druge, nego ih ljubiti. Zato sam nacrtala zdravu pšenicu kako se njiše na laganom povjetarcu. Dajmo primjer drugima kako ispravno živjeti, kako biti ta zdrava pšenica. Kako je lijepo odbaciti sav teret prošlosti i pružiti si novu priliku. Kako je predivno prihvatiti to novo srce koje Gospodin daje. Jedino ćemo tako promijeniti svijet! Kaže sv. Augustin: "Svladaj sebe i svijet će biti pod tvojim nogama!"
Iščupaj taj korov u svome srcu koji te sprječava da napreduješ, tek tada ćeš spoznati s kakvom te ljubavlju stvorio i koliko si čudesan! Zapamti da je Gospodar koji sije dobro sjeme Sin Čovječji, a sijač kukolja Zli. Bog nikada ne uzrokuje zlo u svijetu, neprijatelj čovjeka to čini. Bog je milosrdan, rado prašta i želi te primiti u svoje naručje. Zašto Mu se ne odazoveš?
Budi ponizan poput Majke Terezije, prekrasne svetice, koja je jednom prilikom na pitanje novinara: "Majko, što se treba promijeniti u Crkvi?", odgovorila: "Vi i ja." 
To je ta poniznost koja čudesno uzvisuje srce.

ZDRAVA PŠENICA
Crtač: Vlatka Pehar
Opis/impresija

Ova nam prispodoba govori da su i u Crkvi prisutni plodovi mlakosti, površnosti i drugih grijeha. Pretpostavljamo da u vjerskim zajednicama nikada nećemo naići na ohole i površne ljude, no kasnije se razočaramo, bivamo povrijeđeni i to često u nama ugasi onaj evanđeoski žar i polet. Ponekad je teško nositi se s time. Tada krećemo u ispravljanje drugih i ukazivanje na njihove pogreške, što najčešće završi konfliktom. U ljudskoj je naravi usidrena potreba za mijenjanjem drugih. Lakše je promijeniti drugoga, nego sebe samoga! Teško je sebi samome priznati da na vlastitoj njivi ima još puno posla.
Koliko je samo mlakih upravo zbog toga odustalo od Gospodina. Zato što su imali loša iskustva sa svećenicima ili pak s vjernicima koji nisu svojim životom posvjedočili tu istu vjeru koju ispovijedaju. Zašto odustajemo od našega Spasitelja zbog grešnih ljudi? Shvaćamo li koliko je to loš izgovor za udaljavanje od Crkve? Kao kada bismo rekli da ne želimo ići u bolnicu jer je puna bolesnih ljudi. 
On nas je sve otkupio svojom smrću na križu! Nije radio podjele. On, koji je bezgrešan i svet. Tko smo mi da bismo imali pravo proglasiti sebe pšenicom, a ostale kukoljem? Taj koji bi tako sudio, pokazao bi svoje pravo lice oholosti, ali na koncu i da Boga uopće nije razumio! Onaj koji je otvoren Bogu, nema sudačko držanje! 
Poanta svega jest da nismo poslani ispravljati druge, nego ih ljubiti. Zato sam nacrtala zdravu pšenicu kako se njiše na laganom povjetarcu. Dajmo primjer drugima kako ispravno živjeti, kako biti ta zdrava pšenica. Kako je lijepo odbaciti sav teret prošlosti i pružiti si novu priliku. Kako je predivno prihvatiti to novo srce koje Gospodin daje. Jedino ćemo tako promijeniti svijet! Kaže sv. Augustin: "Svladaj sebe i svijet će biti pod tvojim nogama!"
Iščupaj taj korov u svome srcu koji te sprječava da napreduješ, tek tada ćeš spoznati s kakvom te ljubavlju stvorio i koliko si čudesan! Zapamti da je Gospodar koji sije dobro sjeme Sin Čovječji, a sijač kukolja Zli. Bog nikada ne uzrokuje zlo u svijetu, neprijatelj čovjeka to čini. Bog je milosrdan, rado prašta i želi te primiti u svoje naručje. Zašto Mu se ne odazoveš?
Budi ponizan poput Majke Terezije, prekrasne svetice, koja je jednom prilikom na pitanje novinara: "Majko, što se treba promijeniti u Crkvi?", odgovorila: "Vi i ja." 
To je ta poniznost koja čudesno uzvisuje srce.