Još od kad sam na jednom satu vjeronauka u srednjoj školi dobio peticu jer sam točno znao (čitaj "pogodio") odgovoriti "koje smo Evanđelje čitali prošle nedjelje", i to ne zato što sam bio naročito pažljiv, nego kako sam ministrirao, morao sam župniku otvoriti točnu stranicu u lekcionaru, ovaj odlomak mi je nekako prirastao srcu.
Svake godine bih se od tad, kao da se radi o nekoj tradiciji, razgovarao s ovom prispodobom, tražeći se sad u ovcama, sad u jarcima, ili gledajući se kako bježim iz tih grupacija. Nešto tako sam očekivao i ove godine, sve dok jučer hèureka (grč. otkrio sam) nešto novo. Istini za volju, bilo bi točnije kazati, da je to nešto novo uvijek bilo tu, samo kako već duže vremena bolujem od "kroničnog oholitisa", kojeg povremeno tretiram uzimanjem "sakramentola" prije jela, nije da previše vidim dalje od svog nosa i ponosa. Uvidio sam da se zapravo ne mogu pronaći među dragim ovcama (nažalost), ali ni među jarcima (na sreću), i to ne vlastitom zaslugom.
Neobična je ova priča.
Naime ni ovce ni jarci (ako sam dobro shvatio pripovijedača) u čudu su pitali svoga kralja gdje su Ga to navodno sreli, presreli ili ne-sreli. Ni jedni Ga ni drugi nisu prepoznali, jer Ga valjda, prethodno nisu dobro ni upoznali, ali ti i ja, sve da hoćemo, nikada nećemo pripadati ni prvima ni drugima, jer tebi je i meni ova tajna otkrivena! Ti znaš gdje se skriva i gdje se pronalazi. Ta ti si kršćanin! Eventualno, ako se baš hoćeš u nekome negativnome pronaći, ostaje ti uvijek na raspolaganju uloga onog prošlonedjeljnog nesretnika, kojeg je zadesila tako teška sudbina u mjeri od svojih, brat bratu, 30-35 kg zlata, s kojim ovaj nije znao što bi u životu, te je zaključio da toga zlata najbolje ne bude, pa ga je u skladu s tim i zakopao! Sakrio, a znao. Preostaje nam za što ćeš ti učiniti od tebi povjerenog talenta evanđeoskog zlata! Ili što će taj talenat napraviti od tebe?
Imaš li kakvih ideja?
Imaš li kakvih ideja?
Nacrtala: Marina Maretić