Komentar: vlč. Mislav Skelin
Čitanje: Lk 18, 9-14
Opis/impresija
Evanđelje: Lk 18, 9-14
U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu.
»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili — kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.'
A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože, milostiv budi meni grešniku!'
Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«
Komentar Evanđelja: p. Mislav Skelin
Crtež: Vlatka Pehar
"Daj da ne budem ja, daj da me nestane u Tebi,
da postanem znak, da Te prepoznaju u meni."
(Stih iz pjesme “U Tebi” - Fra Marin Karačić)
Ova pjesma, na koju sam pomislila čitajući današnje Evanđelje, duboko govori o poniznosti koja nam je toliko potrebna. Primjer farizeja i carinika možemo i danas vidjeti na svakom koraku. Koliko smo puta osudili nekoga, samo zato što griješi drugačije od nas? U stanju smo sebi progledati kroz prste, ali ne i svome bratu ili sestri. Ponekad licemjerno zauzimamo mjesto u prvim klupama u crkvi, ne znajući da Gospodin gleda naše srce, koje možda jače kuca u zadnjoj klupi.
Crtež farizeja prikazuje kao čistog i urednog čovjeka, smještenog u prvoj klupi. Sklopio je ruke u molitvu, ali djeluje ravnodušno, beživotno. Kao da moli bez ikakvog osjećaja, iz navike. Nije shvatio smisao svoga postojanja. Smatra se pravednim, te je kao takav, rijetki gost u ispovjedaonici. Njemu to ne treba jer on nije teški grešnik poput nekih grabežljivaca, nepravednika, preljubnika. Ne shvaća da je oholost korijen svih grijeha. U zadnjoj klupi nalazi se grešnik (carinik) koji skrušeno moli za oprost. Svjestan je svoje ništavnosti i grešnosti. U trenutku njegovog iskrenog vapaja, obasjava ga čisto i istinsko Božje svjetlo, Duh Sveti. Udarajući rukama u svoja prsa izražava žaljenje, te poručuje da se želi probuditi, osvijestiti, promijeniti svoje srce, prodrmati dušu i otrgnuti se od tame grijeha. Želi se približiti oltaru i aktivno uključiti u slavlje Svete Mise. Svjestan da je sagriješio mišlju, riječju, djelom i propustom, traži Božju milost govoreći "Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh..". Isto tako, u pokajničkom činu traži oprost i od svoje braće i sestara kojima je služio kao loš primjer, te traži da mole za njega. Molitva za nekoga najuzvišeniji je čin ljubavi koji možemo darovati potpuno besplatno. Ništa ne košta, a darujemo tako mnogo!
Zahvalimo Mu danas na svakoj rani jer nas je tako približio sebi. Time smo prestali biti mlitavi i mlaki vjernici, a postali pravi Kristovi vojnici. Zahvalimo Mu na daru otvorenosti, da možemo biti ovaj skrušeni carinik koji svim srcem traži i osjeća prisustvo živoga Boga, te se kaje za sve učinjeno. U našim poniženjima, Gospodin će nas uzvisiti! Zaronit ćemo u dubine koje neće shvatiti sav ovaj svijet. Darovat će nam neprocjenjivo duhovno bogatstvo. Tek tada ćemo biti prepoznatljivi kao kapljica čiste vode u ovom prljavom i površnom svijetu.
Prati nas:
► Facebook: https://www.facebook.com/DoziviIsusa
► Instagram: https://www.instagram.com/pod_smokvom
Ukoliko želite postaviti pitanje za naše svećenike ili savjet, molimo vas da pošaljete e-mail na adresu: duhovnici@podsmokvom.com
Blagoslovljen budi Bog!
U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu.
»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili — kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.'
A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože, milostiv budi meni grešniku!'
Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«
Komentar Evanđelja: p. Mislav Skelin
Crtež: Vlatka Pehar
"Daj da ne budem ja, daj da me nestane u Tebi,
da postanem znak, da Te prepoznaju u meni."
(Stih iz pjesme “U Tebi” - Fra Marin Karačić)
Ova pjesma, na koju sam pomislila čitajući današnje Evanđelje, duboko govori o poniznosti koja nam je toliko potrebna. Primjer farizeja i carinika možemo i danas vidjeti na svakom koraku. Koliko smo puta osudili nekoga, samo zato što griješi drugačije od nas? U stanju smo sebi progledati kroz prste, ali ne i svome bratu ili sestri. Ponekad licemjerno zauzimamo mjesto u prvim klupama u crkvi, ne znajući da Gospodin gleda naše srce, koje možda jače kuca u zadnjoj klupi.
Crtež farizeja prikazuje kao čistog i urednog čovjeka, smještenog u prvoj klupi. Sklopio je ruke u molitvu, ali djeluje ravnodušno, beživotno. Kao da moli bez ikakvog osjećaja, iz navike. Nije shvatio smisao svoga postojanja. Smatra se pravednim, te je kao takav, rijetki gost u ispovjedaonici. Njemu to ne treba jer on nije teški grešnik poput nekih grabežljivaca, nepravednika, preljubnika. Ne shvaća da je oholost korijen svih grijeha. U zadnjoj klupi nalazi se grešnik (carinik) koji skrušeno moli za oprost. Svjestan je svoje ništavnosti i grešnosti. U trenutku njegovog iskrenog vapaja, obasjava ga čisto i istinsko Božje svjetlo, Duh Sveti. Udarajući rukama u svoja prsa izražava žaljenje, te poručuje da se želi probuditi, osvijestiti, promijeniti svoje srce, prodrmati dušu i otrgnuti se od tame grijeha. Želi se približiti oltaru i aktivno uključiti u slavlje Svete Mise. Svjestan da je sagriješio mišlju, riječju, djelom i propustom, traži Božju milost govoreći "Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh..". Isto tako, u pokajničkom činu traži oprost i od svoje braće i sestara kojima je služio kao loš primjer, te traži da mole za njega. Molitva za nekoga najuzvišeniji je čin ljubavi koji možemo darovati potpuno besplatno. Ništa ne košta, a darujemo tako mnogo!
Zahvalimo Mu danas na svakoj rani jer nas je tako približio sebi. Time smo prestali biti mlitavi i mlaki vjernici, a postali pravi Kristovi vojnici. Zahvalimo Mu na daru otvorenosti, da možemo biti ovaj skrušeni carinik koji svim srcem traži i osjeća prisustvo živoga Boga, te se kaje za sve učinjeno. U našim poniženjima, Gospodin će nas uzvisiti! Zaronit ćemo u dubine koje neće shvatiti sav ovaj svijet. Darovat će nam neprocjenjivo duhovno bogatstvo. Tek tada ćemo biti prepoznatljivi kao kapljica čiste vode u ovom prljavom i površnom svijetu.
Prati nas:
► Facebook: https://www.facebook.com/DoziviIsusa
► Instagram: https://www.instagram.com/pod_smokvom
Ukoliko želite postaviti pitanje za naše svećenike ili savjet, molimo vas da pošaljete e-mail na adresu: duhovnici@podsmokvom.com
Blagoslovljen budi Bog!