Evanđelje dana: 4. 5. 2020.

Iv 10, 11-18
U ono vrijeme: Reče Isus:
»Ja sam pastir dobri.
Pastir dobri život svoj polaže za ovce.
Najamnik — koji nije pastir
i nije vlasnik ovaca —
kad vidi vuka gdje dolazi,
ostavlja ovce i bježi,
a vuk ih grabi i razgoni:
najamnik je
i nije mu do ovaca.
Ja sam pastir dobri
i poznajem svoje
i mene poznaju moje,
kao što mene poznaje Otac
i ja poznajem Oca
i život svoj polažem za ovce.
Imam i drugih ovaca,
koje nisu iz ovog ovčinjaka.
I njih treba da dovedem
i glas će moj čuti
i bit će jedno stado,
jedan pastir.
Zbog toga me i ljubi Otac
što polažem život svoj
da ga opet uzmem.
Nitko mi ga ne oduzima,
nego ja ga sam od sebe polažem.
Vlast imam položiti ga,
vlast imam opet uzeti ga.
Tu zapovijed primih od Oca svoga.«

Svećenik: fra Vladimir Vidović
Čitatelj: Petra Jagarinec
Crtež: Leonardo Komarica

Komentar crtača:
„Pastir dobri život svoj polaže za ovce.“ Jesmo li dostojni biti ovce Njegove? To će ovisiti samo o nama samima, a ne o mami, tati, bratu itd. Kakvi god da jesmo, Božja smo djeca i uvijek cemo biti, nebitno jesmo li drugačiji po nečemu, Bog nas voli i poštuje jednako. Ovce u ovome evanđelju zapravo predstavljaju nas. Prikazuje kako nas Bog čuva i uvijek je tu uz nas. Život bez Njegove milosti, siguran sam, ne bi bio isti. Ne bismo imali razlog za sreću, za bilo čemu dobrim što smo napravili jer Bog ima uvijek plan za svakoga od nas i spreman nam je pomoći, no hoćemo li Mu uzvratiti jednako? Većina neće jer misli: „a zašto uopće uzvratiti jer On nije stalno uz nas.“ To je pogrešno razmišljanje jer zapravo On je uvijek tu i kad mislimo da nije. A zašto nam ne pomaže stalno? Odgovor je vrlo jasan. Moramo se nećemu naučiti u životu, a kako ćemo ako nekada nas ne pusti da sami nešto napravimo, ili da propatimo kroz određenu fazu zbog neke osobe ili slično. Svi smo različiti zar ne? Upravo je to ono što je Bog namjerno napravio kako bi nam bilo ljepše u životu i kako bismo naučili neke stvari koje neke osobe znaju, a mi,sami, ne znamo.