Evanđelje dana: 29. 1. 2020.

Mk 4, 1-20
U ono vrijeme: Poče Isus ponovno poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.
Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:
»Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijena, osuši se. Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese. Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razastre se i razmnoži te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko.
I doda: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!«
Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. I govoraše im: »Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:
da gledaju, gledaju — i ne vide,
slušaju, slušaju — i ne razumiju,
da se ne obrate
pa da im se otpusti.«
I kaže im: »Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće? Sijač sije Riječ. Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu. Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime, ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ, ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.«

Svećenik: vlč. Petar Mlakar
Čitatelj: Ivana Stjepanović
Crtež: Petra Hudoletnjak

Komentar crtača: Bilo je dana kad bi se brinula da mi je svejedno za Božju riječ, da ništa od tog ne shvaćam ili kad bi se pitala ta gdje je više taj Bog, zašto nemam osjećaj da sam mu blizu. Bila bih nekad kao ona biljka
opletena trnjem ili kamen od kojeg se zrno odbije na sušno tlo… brinula sam se i za sebe i za druge zatvorena srca za blago koje nam Bog daruje. Jednom me je utješio jedan svećenik rekavši da se svatko od nas tu i tamo nađe u nekoj od situacija iz današnje prispodobe, ali jesam li promišljala
kakav je sijač taj naš Isus. Vrlo neobičan i van neke ljudske logike. Zašto? Tko bi se tako ponašao sa svojim sjemenjem? Rekao je da se ne brinem jer Isus uvijek daje, daje obilato, ne štedi, neće stati davati, ne želi nikog zakinuti… i ma kakav mi dan ili raspoloženje ili neshvaćanje ili suhoća, Isus me dariva. Nekad na to zaboravim. Trebalo mi je ovo današnje evanđelje. Ne zaboravi, Isus te uvijek dariva i hrani, dragi brate, draga sestro. BVB

👉Pretplati se na naš kanal, ukoliko već nisi: http://bit.ly/subscribe-podsmokvom

Prati nas:
► WEB: https://www.podsmokvom.com
► Facebook: https://www.facebook.com/DoziviIsusa
► Instagram: https://www.instagram.com/pod_smokvom
_______________________________________________________________
Potrebna nam je i vaša pomoć kako bismo i dalje donosili plodove naše smokve. Hvala unaprijed na svakoj donaciji!

Podaci za uplatu:
BANKA: Raiffeisenbank Austria d.d.
IBAN: 7724840081135124682
SWIFT: RZBHHR2X
PRIMATELJ: Pod Smokvom, Voćinska ulica 4, 10360 Sesvete
OIB: 71318089789
SVRHA: Pod Smokvom - donacija
_______________________________________________________________

Blagoslovljen budi Bog!