Komentar: vlč. Petar Mlakar
Čitanje: Lk 24, 13-35
Opis/impresija
Evanđelje dana: 24. 4. 2019.
Lk 24, 13-35
Onog istog dana — prvog u tjednu — dvojica Isusovih učenika putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. l dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga — bijaše uskraćeno njihovim očima.
On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?«
A on će: »Što to?« Odgovoriše mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok — silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da u im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.«
A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?«
Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.
Uto se približiše selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima.
Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju.
Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?«
U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!«
Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Komentar Evanđelja: vlč. Petar Mlakar
Crtež: Josipa Batina
Kad ti je teško. Kad izgubiš nadu. Kad ti treba neki znak. Kad ne vidiš. Kad ne osjećaš. Kad
ne razumiješ.
Sjeti se dvojice Isusovih učenika koji idu s Njim i ne prepoznaju da je to On.
A bili su s Njim cijelo vrijeme. Vidjeli čudesa, slušali Ga, učili od Njega. Vidjeli muku, raspeće
i smrt. Čuli da tijela u grobu više nema i da je anđeo rekao da je živ.
I sad nakon tri dana idu s Njime i ne prepoznaju Ga. Objasni im sve što je pisalo u Pismima i
još Ga ne prepoznaju.
A lijepo im je s Njim i zovu Ga da ostane još s njima jer pada mrak i još Ga ne prepoznaju.
I za stolom Isus uzme kruh, izreče blagoslov, razlomi, te im dade i oni Ga prepoznaše.
Prati nas:
► Facebook: https://www.facebook.com/DoziviIsusa
► Instagram: https://www.instagram.com/pod_smokvom
Ukoliko želite postaviti pitanje za naše svećenike ili savjet, molimo vas da pošaljete e-mail na adresu: duhovnici@podsmokvom.com
Blagoslovljen budi Bog!
Lk 24, 13-35
Onog istog dana — prvog u tjednu — dvojica Isusovih učenika putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. l dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga — bijaše uskraćeno njihovim očima.
On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?«
A on će: »Što to?« Odgovoriše mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok — silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da u im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.«
A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?«
Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.
Uto se približiše selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima.
Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju.
Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?«
U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!«
Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Komentar Evanđelja: vlč. Petar Mlakar
Crtež: Josipa Batina
Kad ti je teško. Kad izgubiš nadu. Kad ti treba neki znak. Kad ne vidiš. Kad ne osjećaš. Kad
ne razumiješ.
Sjeti se dvojice Isusovih učenika koji idu s Njim i ne prepoznaju da je to On.
A bili su s Njim cijelo vrijeme. Vidjeli čudesa, slušali Ga, učili od Njega. Vidjeli muku, raspeće
i smrt. Čuli da tijela u grobu više nema i da je anđeo rekao da je živ.
I sad nakon tri dana idu s Njime i ne prepoznaju Ga. Objasni im sve što je pisalo u Pismima i
još Ga ne prepoznaju.
A lijepo im je s Njim i zovu Ga da ostane još s njima jer pada mrak i još Ga ne prepoznaju.
I za stolom Isus uzme kruh, izreče blagoslov, razlomi, te im dade i oni Ga prepoznaše.
Prati nas:
► Facebook: https://www.facebook.com/DoziviIsusa
► Instagram: https://www.instagram.com/pod_smokvom
Ukoliko želite postaviti pitanje za naše svećenike ili savjet, molimo vas da pošaljete e-mail na adresu: duhovnici@podsmokvom.com
Blagoslovljen budi Bog!