Evanđelje dana: 11. 5. 2020.

Iv 14, 1-12
»Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.« Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.«

Svećenik: p. Ivan D. Iličić
Čitatelj: Ana Bunčić
Crtež: Petra Tačković

Komentar crtača:
„U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: 'Idem pripraviti vam mjesto'? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put." Reče mu Toma: "Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?" Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.“
Znaš, nekada mi baš bude teško pratiti taj Put. Padaju na mene neki teški križevi i dođe mi da ih odbacim i hodam bez tereta. Ali, kad ih se „oslobodim“ primjećujem da tu više nema Tebe, i bude mi još teže. Shvaćam da ne mogu u isto vrijeme birati lakši put i pratiti Tebe. Kako je jedan naš pjevač rekao: „Put u raj nije posut ružama!“ Tek kad se odlučim čvrsto zagrliti te križeve, osjećam Tebe i Tvoje ruke kako mi pomažu nositi ih, i oni odjednom nisu više tako teški, a ja opet ustajem i hodam. Jer to si Ti, Ti si taj Put o kojem govoriš, put milosrđa, oprosta i ljubavi. Nikada nisi ni rekao da će biti lagano. Zato, ako je trnovito i križovito, znam da hodam s Tobom, i da sam sve bliže tom obećanom domu kojeg mi spremaš u vječnosti. Domu cvijeća, svjetlosti i vječne radosti.