Evanđelje dana: 4. 2. 2020.

Mk 5, 21-43
U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.« I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.
Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'« A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.
Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!«
Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođe u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmijehivahu.
No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!« što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

Svećenik: vlč. Marko Torbar
Čitatelj: Ana Bunčić
Glazba: Luka Rasinec
Crtež: Marija Valentina Tunjić

Komentar crtača:
"Djevojko, zapovijedam ti, ustani!"
Ove divne riječi možemo doista primijeniti u svome životu.
Isus nam zapovijeda da ustanemo!
Kada padnemo, zapovijed je - ustani!
Grijeh vodi u smrt, ali naš Gospodin koji je pobijedio grijeh i smrt, koji je Uskrsli - Živ, dolazi u našu bijedu, naše umiranje i zapovijeda nam da ustanemo!
Nacrtala sam ruke koje nas podižu, jer zapovijed Njegova nije gruba, nego ispunjena ljubavlju.
On svoje ruke pruža k nama i time govori - ustani! .. ali sa Mnom!
Gospodin svoje ruke pruža i tebi.
Hajde sada, ustani!

👉Pretplati se na naš kanal, ukoliko već nisi: http://bit.ly/subscribe-podsmokvom

Prati nas:
► WEB: https://www.podsmokvom.com
► Facebook: https://www.facebook.com/DoziviIsusa
► Instagram: https://www.instagram.com/pod_smokvom
_______________________________________________________________
Potrebna nam je i vaša pomoć kako bismo i dalje donosili plodove naše smokve. Hvala unaprijed na svakoj donaciji!

Podaci za uplatu:
BANKA: Raiffeisenbank Austria d.d.
IBAN: 7724840081135124682
SWIFT: RZBHHR2X
PRIMATELJ: Pod Smokvom, Voćinska ulica 4, 10360 Sesvete
OIB: 71318089789
SVRHA: Pod Smokvom - donacija
_______________________________________________________________

Blagoslovljen budi Bog!