Evanđelje dana: 6. 5. 2020.

Iv 12, 44-50
U ono vrijeme: Povika Isus:
»Tko u mene vjeruje,
ne vjeruje u mene,
nego u onoga koji me posla;
i tko vidi mene,
vidi onoga koji me posla.
Ja — Svjetlost — dođoh na svijet
da nijedan koji u mene vjeruje
u tami ne ostane.
I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih,
ja ga ne sudim.
Ja nisam došao suditi svijetu,
nego svijet spasiti.
Tko mene odbacuje
i riječi mojih ne prima,
ima svoga suca:
riječ koju sam zborio —
ona će mu suditi u posljednji dan.
Jer nisam ja zborio sam od sebe,
nego onaj koji me posla — Otac —
on mi dade zapovijed
što da kažem, što da zborim.
I znam:
zapovijed njegova jest život vječni.
Što ja dakle zborim,
tako zborim
kako mi je rekao Otac.«

Svećenik: fra Mate Kolak
Čitatelj: Ana Dagelić
Crtež: s. Mihaela Vuković

Komentar crtača:
"I tko vidi mene, vidi onoga koji mene posla."
Iv 12,45
U ovom evanđeoskom tekstu razmatram Njegovu osobnost, povezanost i usmjerenost na Oca. Čitajući Sv. Pismo otkrivam toliko blago koje mi osvjetljava dušu. "Ja- svjetlost- dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane." U zahvalnosti gledam što mi poručuje svaka riječ i shvaćam da sam našla razmatrajući hranu za dušu koja se naizgled može činiti kao svaka druga riječ. Mogu preporučiti svima da postanemo istinski tražitelji i uporni kopači za blagom koje je skriveno od površnih čitača i nađemo obilje koje će nam hraniti dušu.