10.04.2019
Vrijeme za neke nove priče (11. 4. 2019.)
Vrijeme za neke nove priče (11. 4. 2019.)
Komentar: fra Mate Kolak
Čitanje: Iv 8,51-59
Opis/impresija
Evanđelje: Iv 8,51-59

U ono vrijeme: Reče Isus Židovima: "Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka." Rekoše mu Židovi: "Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: 'Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.' Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?"
Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi — Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se."
Rekoše mu nato Židovi: "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?" Reče im Isus:
"Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!"
Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.

Komentar Evanđelja: fra Mate Kolak

Glazba: Melinda Dumitrescu

Crtež: Borna Jelinic

„Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.“

Ovaj crtež, skup više sličica, najbolje bih opisao kao strip. Mada u stripovima obično imamo balončiće s govorom, neke dijaloge, ili bar onomatopejske izraze, ma i da ništa od toga nema, opet imamo neke izraze lica koji nam puno govore. Ovdje nema ništa od navedenog. Da sam nacrtao samo jedan od ovih 8 prozorčića, već dovoljno dobro opisuje poruku iz današnjeg evanđelja koje imam na umu. Naime, glavni dio radnje predstavljaju tri lika, ti kao osoba, tvoj bližnji i Isus. Oni svi zapravo predstavljaju ljudske dimenzije Božje prisutnosti u našem svakodnevnom životu. Na prvoj sličici nalazimo se u harmoniji i ljubavi svih triju - nekakav ideal. Međutim, među nama postoji neka sila koja nije od Boga i koja nas iz nekog razloga navodi da rušimo taj sklad, i da imamo potrebu maknuti od sebe ono što je zapravo ništa osim dobro. U pozadini vidimo kako nam se blizina Bogu smanjuje, odnosno povećava od jarke žute, prema svjetlijoj, pa zatim sivoj i tako sve do crnila. Međutim, bismo li ikada dali ruku svome prijatelju, ili u ovom slučaju Isusu, a Bog nam uvijek daje drugu priliku preobratiti se na dobro i kročiti Isusovim stopama, prihvatili bismo dobro i boja se kreće od crne, prema sivoj, pa žućkastoj prema žutoj, kao na početku. Te upravo zato što je zadnja slika identična prvoj, ovo nisu samo dva reda u životu, jedini put kad će nam se dogoditi ova situacija, nego iz dobra ćemo nekad zakazati i prijeći u manje dobro, ali opet imamo priliku vratiti se, ali bez obzira kako se trudili, grešni smo i moramo stalno paziti, i „vratiti se“ kao u drugom redu. Simbolično se ovdje nalaze i alfa i omega, koji znače da je ovaj početni i krajnji, žuti okvir zapravo početak i kraj i da, bez obzira na to što je između, sve počinje, i sve se svodi na dobro. Ovdje se ne mora raditi o bližnjem, taj kamen kojim su Židovi namjeravali pogoditi Isusa može biti bilo koji grijeh, i to je taj neki prijelaz iz dobra u zlo, iz zla u dobro.

Prati nas:
► Facebook: https://www.facebook.com/DoziviIsusa
► Instagram: https://www.instagram.com/pod_smokvom

Ukoliko želite postaviti pitanje za naše svećenike ili savjet, molimo vas da pošaljete e-mail na adresu: duhovnici@podsmokvom.com

Blagoslovljen budi Bog!